Kad ste posljednji put dobili upit o postojanju vašeg Fb profila?! Ono, od kad ste "tamo" (kao da je to nekakva zatvorena asocijacija u koju samo odabrani imaju pristup) i koliko ste aktivni na tom 'posebnom mjestu'....?!
Uglavnom, priča počinje tako što sam pred neko vrijeme dobila tzv. friend request tipa kojeg poznajem iz osnovne škole. Pohađali smo zajedno svih 8 razreda, jednako dugo koliko je i njega pratio nadimak "Smrad". Naime, sapun i voda mu nisu bili najbolji prijatelji, a mom sjećanju je još uvijek živo ono kako bi curice vrištale kad bi ih on slučajno dotaknuo u prolazu te kako su svi redom brisali ruku od zid ili klupu ili pak o druge ljude ukoliko bi ih "Smrad" slučajno dotaknuo, sve s osjećajem da ti je ta ruka sad kužna....
Dakle, nemam baš neka happy sjećanja na njega.
Srela sam ga prije nekoliko godina jer radi na parkingu pokraj Poslovnog centra gdje su bile prostorije u kojima sam ja radila.... I ono, uobičajena lažna šprehica "Gdje si? Šta ima? Kako si?" itd.... Moram priznati, bio je vrlo ljubazan čak i kada više nisam imala pravo na besplatno parkiranje na tom parkingu s obzirom da smo preselili prostorije pa bi često znao reći "Ma ne trebaš platiti, u redu je".
I meni je odgovarala ta sitna konverzacija i moja ljubaznost u zamjenu za ušteđenih 5 kuna po satu parkinga.
No, našao me na Fejsu i poslao request.... Nakon nekoliko dana mog razmatranja, odlučim ignorirati, prvo jer ne volim da nekakvi iks-ipsiloni imaju pristup meni pa makar i na Fb način, a drugo - moram priznati, još uvijek gajim taj 'kužni osjećaj' iz Osnovne....
Kliknem ignore, i baš sutra slučajno naletim na parking na kojem on radi.... Uobičajena šprehica i lažni osmjeh i veli on mrtav hladan "5 kuna!" sa škiljećim pogledom.... Ok, skužio je, pasmatr! Platim parking i pomirim se s činjenicom da više nikad neću proć besplatno tu....
Ali, nakon nekoliko dana opet friend request. Par dan razmatram i mislim si: A jbg, često se tamo parkiram i ne ostavlja mi se bogatstvo tu, a uz to baš sam tih dana morala često do Poslovnog centra i ne prolaze mi se neugodna iskustva. Kontam, prihvatit ću ga i ubaciti u grupu "Neželjenih" kako bi imao pristup samo profilnoj slici i Info dijelu, da budemo iskreni....
Moram napomenit kako je njegova profilna nadasve privlačna pikćr.... On, ćelave glave i prekriženih ruku na plećima junačkim, skupa sa svojih 50 kg težine u kožnom kaputu do poda stoji u mraku ko nekakav naci general....
Sutra, idem na TAJ parking i naravno, on radi..... Pružam tiket kroz prozor, a on baca osmjeh i pitanje koje nisam čula od postanka "Knjige lica".... "I, otkad si ti na Fejsu?" - Eeerrrm, pa ono, ima već neko vrijeme.... mucam zbunjeno i odmah dodajem opravdanje što ne vidi ništa računajući na to da mu mora bit čudno što na mom profilu nema nikakve aktivnosti (za njega, jel): "al nisam baš aktivna... rijetko odem... ne stignem"
- "Da, da vidija sam. Znaš ti ka' san ti ja posla onaj poziv?! Ma ima skoro i tri miseca pa ti nikako privatit" priča tiket-man s manirima osobe koja je tek sad upoznala čari interneta jer je dosad naganjala ovce po Svilaji. Ne želim bit odvratna, al jbg kad je tako.
Smijuljim se i mislim si Podigni je*enu rampu da napokon odeeeeem odavde!! Ali ne, rampa stoji spuštena a on nastavlja "E znaš kome san sve posla prijedlog.... Svi su me privatili, jedino Kike nije od NAŠE STARE EKIPE! Moran, moran sve okupit"
WTF?! Kakve stare ekipe?! Koje ekipe?! Mislimo li na sve one ljude koji su ga izbjegavali i zvali Smrad s razlogom??!!
Opet se smijuljim i i dalje piljim u rampu.... spuštenu. "Ajde, polako.... prihvatit će te i ostali.... Možda Kike nije ni vidila još.... Eto....."
I on kao "Je, je" i baca šlag na kraju: "5 kuna!"
Pasmatr! Em sad čekam da prođe pristojan period da ga mogu pobrisat a da ne skuži (iako garant hoće) em plaćam parking!
Parking sleš Facebook mobing, eto što je to!